Pored poznatijih manastira, na Fruškoj gori se nalazi i čitav niz svetinja koje su u prošlosti živele i opstajale manje-više zaboravljene i skrajnute. Neke od njih upravo ta izolovanost spasila je razaranja. Svetli primer toga je Petkovica…
Dan državnosti Srbije već decenijama se slavi na Sretenje. Na ovaj praznik desilo se više značajnih događaja koji su u mnogome oblikovali Srbiju kakva danas postoji. Značajna stavka u toj priči je i jedan grad - Kragujevac.
Studentske demonstracije 1968. ušle su u legendu i i danas se često pominju i proučavaju. Reč je bila o pokretu koji je zahvatio dobar deo sveta - protestovalo se zbog rata, lošeg položaja radnika i omladine, ekstremnog bogaćenja, ali su zahtevi imali i “lokalni karakter” koji je zavisio od države do države. To je bio slučaj i sa Jugoslavijom.
Od svih manastira na Fruškoj gori, Savinac je svakako najmisteriozniji. Za početak, niko zapravo danas sa sigurnošću ne zna gde se on nalazio.
Titove proslave Novih godina, iako u osnovi privatne, decenijama su bile sastavni deo života miliona Jugoslovena. Izveštaji o tome kako, sa kim i gde je maršal proveo “najluđu noć” bili su toliko uobičajni da je praznik bilo nezamislivo provesti bez njih. A evo kako su ti dočeci izgledali…
Grabovo je manje poznati fruškogorski manastir. A to i nije čudo! Ova svetinja smeštena u istoimenom selu, nedaleko od Beočina, na severnim padinama Fruške gore, za manastir je proglašena „tek“ 2016. godine, pa mnogi još uvek nisu imali prilike da ga posete i uvere se u njegovu lepotu i posebnost.
Ovaj lepi, stari manastir smešten na severnoj strani Fruške gore, u istoimenom selu, nažalost spada u red fruškogorskih svetinja koje su u prošlosti mnogo stradale.
Davne 1924. godine, baštovani direktno poslati iz Francuske, ovde su napravili vrt po uzoru na onaj koji okružuje čuveni dvor kraj Pariza.
Najveći broj manastira Fruške gore stari su vekovima i priče o njima sežu duboko u prošlost našeg naroda. Ipak, kako je „srpska Sveta gora“ mesto gde duhovnost i danas sija neugaslim sjajem, na njoj se i u novije vreme podižu crkve i „rađaju se“ neke nove svetinje. Najmlađa među njima je manastir Manđelos.
Već na samom početku emitovanja serija koja prati život slavnog Ive Andrića, naišla je na dobar odziv i veliko interesovanje publike. Osim čuvenog pisca, publika u njoj ima priliku da vidi i čitavu plejadu, manje ili više, poznatih istorijskih ličnosti pre svega iz sveta književnosti, ali i politike. Evo “ko je ko” u “Nobelovcu”…
Među članovima Mlade Bosne bilo je mnogo intelektualaca. Jedan od njih bio je i Ivo Andrić koji će decenijama kasnije postati slavni pisac i Nobelovac. Ipak, njegova pripadnost ovom pokretu godinama je osporavana.
Ako gledate seriju “Nobelovac” onda ste sigurno videli i scenu osnivanja Udruženja književnika Srbije. Njome je, na malim ekranima, kao i u stvarnosti, predsedavao pisac Marko Vranješević. Ako vam to ime ne znači mnogo, nije čudo - iako je reč bila o pesniku velikog talenta, njegova dela godinama su bila skrajnuta, a sudbina nesrećna.
Šišatovac je manastir na južnim padinama zapadnog dela Fruške gore za koji se vezuje veliki broj priča o događajima, ali i slavnim istorijskim ličnostima Srbije.
Kako većina zna da je Nikola Tesla rođen i odrastao u Smiljanu, malom selu u Hrvatskoj gde mu je otac bio sveštenik, dosta ljudi pomisli da su mu roditelji sigurno tu i sahranjeni. To, međutim, nije tačno…
Pored duhovne, svi manastiri Fruške gore okruženi su i velikim prirodnim lepotama. Ipak, čak i među ovim istinskim spomenicima pravoslavlja, vere i duhovne krasote – Mala Remeta je nešto posebno!
Fruškogorski manastiri nisu samo mesta duhovnosti, već i značajni centri istraživanja i proučavanja prošlosti. Upoznati njihovu istoriju zato je isto što i upoznati istoriju srpskog naroda i svega onoga što se dešavalo na ovim prostorima. Dobar primer toga je manastir Vrdnik…
Da li ste znali da se u samom srcu Rima, nedaleko od istorijskog centra grada, nalazi impozantan spomenik Petru Petroviću Njegošu?
Poseta predsednika Francuske Emanuela Makrona Srbiji samo je poslednja u nizu događaji iz i te kako burne (i duge) istorije odnosa naših država. A kakvi su bili ti odnosi?
Fruška gora od davnina je poznata po velikom broju crkava i manastira. Tokom vremena, neki od njih su zapusteli, neki su porušeni, ali najveći broj živi i danas. Među onima koje nije zaobišla zla kob, ali koji su se uzdigli iz pepela i ponovo zasijali, svojom lepotom, ali i istorijskim značajem, naročito se izdvaja Bešenovo.
Da li ste znali da u Srbiji postoji jedno mesto gde je u Evropsku uniju moguće ući samo sa ličnom kartom? Istona, ova “privilegija” važi samo unutar ograđenog prostora i samo tokom tri dana u godini, ali iza nje se krije divna istorijska priča o praštanju, ljubavi, poštovanju i bratskim odnosima koje je, ako ima dobre volje, uvek moguće izgraditi među narodima.
Ako je Fruška gora kruna duhovnosti srpskog naroda, onda je manastir Jazak jedan od najvrednijih bisera te krune. Iako je reč o značajnom centru duhovnosti i mestu koje se odavno upisalo u istoriju, Jazak još uvek pokriva i blagi oreol mističnosti zbog koga, čak i danas, neke činjenice o njemu nisu toliko poznate. Ovo su neke od njih…
Da li ste znali da u Srbiji postoji crkva u kojoj se nalazi jedinstvena freska Svete Petke obnaženih grudi? A to nije jedina neobičnost zbog koje je Bogorodičina crkva u Donjoj Kamenici kraj Knjaževca poznata!
Često se zaboravlja da Princip u svom naumu uopšte nije bio sam i da je lako moglo da se dogodi da atentat izvrši neko potpuno drugi!
Kučevo je pravi mali biser istočne Srbije! Smešten u kraju koji je odvajkada bogat pričama i mitovima koji i danas bude maštu radoznalaca, okružen skrivenim lepotama koje pozivaju na avanturu, uljuljkan u zagrljaj zlatonosnog Peka i magičnih Homoljskih planina, ovaj gradić ima ponešto za svakoga!
Banja Koviljača u prošlosti je bila centar mondenskog života kraljevine. Voleli su je kraljevi, glumci i pisci, ali i svi oni koji su umeli da cene uživanje i opuštanje. Jedan od onih koji se u Koviljaču stalno vraćao bio je i slavni Branislav Nušić…
Kada je prvi put zvanično predstavljena, 16. aprila 1971. godine, na Međunarodnom sajmu automobila u Beogradu, teško da je iko mogao i da pretpostavi da će ljubav između Zastave 101 i Jugoslovena biti tako istrajna i dugovečna i da će nadživeti i samu državu čiji je ovaj automobil bio simbol. Ipak, desilo se upravo to!
Sezona odmora i mora sve nam je bliža. I dok prema najnovijim istraživanjima većina Srba danas bira "lavor na terasi" ili neki gradski bazen, podsetite se kako je letovanje izgledalo u "staroj" Jugoslaviji... ovako je to bilo ne tako davnih ‘60-ih i ‘70-ih godina prošlog veka.
Srednjovekovni grad Koprijan, još poznat i kao Kurvingrad, na teritoriji opštine Doljevac, danas je tek ruševina koja čeka bolje dane. Detaljna arheološka istraživanja ponovo su pokrenuta pre nekoliko godina, ali legende kraja, a naročito one vezane za njegovo koloritno ime, daleko su starije.
Istorijski tok je poput plahovite Drine, brz, nepredvidiv i nosi sve pred sobom. U krivudavim brzacima istorijske reke tako se potopljena našla i najveća jugoslovenska automobilska ekspedicija – od Kragujevca do Kilimandžara sa pet Zastava 101, 1975. godine.
Na prvom svetskom fudbalskom prvenstvu u Urugvaju reprezentacija Jugoslavije, sastavljena samo od igrača iz Srbije, zabeležila je istorijski uspeh osvojivši treće mesto. Zahvaljujući filmu Dragana Bjelogrlića to danas svi znaju. Ipak, sudbina Dragoslava Mihajlovića Vampira kao i njegovo pravo zanimanje manje su poznati.